Jedan arbitar ili vijeće od tri arbitra u VIAC-u: izbor sastava i troškovni rizik

Jedan arbitar ili vijeće od tri arbitra u VIAC-u: izbor sastava i troškovni rizik nije samo organizaciono pitanje. Ako arbitražni sporazum ne određuje jasno broj arbitara, sastav arbitražnog suda može uticati na tok postupka, odlučivanje i predujam troškova.

Vienna Rules razlikuju jednog arbitra i vijeće od tri arbitra. Ako stranke nisu ugovorile broj, Predsjedništvo VIAC-a uzima u obzir složenost predmeta, vrijednost spora i interes za brzo i troškovno efikasno odlučivanje.

Zato pravo pitanje nije koji je sastav uopšteno „bolji“. Važni su struktura spora, ekonomski značaj, širina odlučivanja i mogućnost da se finansira veći predujam za vijeće od tri arbitra.

Šta određuje član 17 Vienna Rules

Stranke mogu ugovoriti da o sporu odlučuje jedan arbitar ili vijeće od tri arbitra. Mogu ugovoriti i način imenovanja. Ako takav sporazum ne postoji, primjenjuje se pravilo iz člana 17 stav 2 Vienna Rules.

Predsjedništvo uzima u obzir složenost predmeta, vrijednost spora i interes za brzo i troškovno efikasno odlučivanje. Vienna Rules ne određuju krut novčani prag nakon kojeg su tri arbitra obavezna. Zato obrazloženje treba opisati konkretan spor, a ne samo navesti iznos.

Kada može odgovarati jedan arbitar

Jedan arbitar može odgovarati ako je spor usko određen, dokazi su ograničeni i odluka se može zasnovati na jasno određenim pravnim i činjeničnim pitanjima. Jedna osoba može olakšati koordinaciju i usmjeriti postupak. To ipak ne garantuje brži ishod.

Osoba koja se imenuje ostaje važna. Stručnost, nezavisnost, raspoloživost, mogući sukobi interesa i jezički i tehnički zahtjevi predmeta moraju se provjeriti. Jedan arbitar zato nije automatski jeftinija ili taktički bolja opcija.

Kada može biti prikladno vijeće od tri arbitra

Vijeće od tri arbitra može biti prikladno kada je povezano više ugovora, kada su dokazi obimni ili kada pravna i tehnička pitanja traže šire razmatranje. Veći ekonomski ulog može biti dodatni razlog. I dalje je potrebna precizna provjera arbitražnog sporazuma i zahtjeva.

U vijeću svaka stranka u pravilu imenuje jednog arbitra. Tako imenovani arbitri zajednički imenuju predsjedavajućeg. Ako imenovanje nije izvršeno na vrijeme, Predsjedništvo može izvršiti preostalo imenovanje. Dodatna koordinacija treba biti uključena u procesni plan.

Imenovanja i rokovi od 30 dana u VIAC-u

Kod jednog arbitra, generalni sekretar poziva stranke da zajednički imenuju jednu osobu u roku od 30 dana. Ako zajedničko imenovanje izostane, Predsjedništvo imenuje arbitra. Kod vijeća od tri arbitra svaka stranka imenuje svog arbitra, a imenovani arbitri zajednički imenuju predsjedavajućeg, u pravilu u roku od 30 dana od poziva.

Rok zato nije samo formalnost. Arbitražni sporazum, zahtjev, odgovor, dokaz dostave i VIAC poziv moraju se čitati zajedno. U višestranačkim postupcima strana tužioca i strana tuženog zajednički imenuju svog arbitra. Prema članu 18 stav 3, učešće u tom imenovanju samo po sebi ne znači saglasnost za višestranačku arbitražu.

Kako sastav utiče na troškovni rizik

VIAC troškovi ne zavise samo od broja arbitara. Član 42 predviđa predujam za administrativne naknade, naknade arbitara i očekivane izdatke. Stranke u načelu plaćaju predujam u jednakim dijelovima prije predaje spisa arbitražnom sudu. Na obračun utiču vrijednost spora i obim zahtjeva i protivzahtjeva.

Za naknade arbitara član 44 stav 8 daje jasnu usporedbu: ukupna naknada za vijeće iznosi dva i po puta iznos naknade za jednog arbitra. To nije potpuna prognoza troškova, ali pokazuje veličinu rizika sastava. Dodatno mogu doći administrativne naknade, izdaci, PDV, troškovi zastupanja i dodatni procesni koraci.

Ako jedna stranka ne plati svoj dio predujma, druga strana može, radi zaštite postupka, uplatiti nedostajući iznos. Time ne nestaje obaveza stranke koja nije platila. Prema Vienna Rules arbitražni sud može pod uslovima naložiti naknadu, dok se konačna raspodjela troškova određuje kasnije prema članu 38 i može uzeti u obzir ponašanje stranaka i njihovih zastupnika.

Dokumenti potrebni prije odluke o sastavu

Provjera treba obuhvatiti potpuni arbitražni sporazum, sve dodatke, vrijednost svakog zahtjeva, jasan prikaz pravnih i činjeničnih pitanja te očekivane dokaze. Kod više ugovora mora biti jasno da li su obuhvaćene iste stranke i isti sporovi.

Korisno je zabilježiti i planirani jezik postupka, broj stranaka i privredni vremenski pritisak. Kod nejasne klauzule povezan je članak o imenovanju arbitra prema nejasnoj klauzuli. Za pripremu podneska koristan je članak o VIAC zahtjevu, klauzuli, predmetu spora i troškovnom riziku.

Sastav nije isto što i druga procesna pitanja

Izbor između jednog arbitra i vijeća od tri arbitra odnosi se na broj i formiranje arbitražnog suda. Ne odlučuje da li se određeni arbitar može izuzeti, da li mandat prijevremeno prestaje ili da li arbitražni sud ima nadležnost. Ta pitanja uređuju posebne odredbe i ne mogu se zamijeniti obračunom troškova.

Vijeće od tri arbitra ne garantuje povoljniju odluku o meritumu. Isto tako, jedan arbitar nije automatski neprikladan samo zato što je vrijednost spora visoka. Sastav mora odgovarati sporazumu, strukturi predmeta i realnom finansiranju arbitraže.

Česta pitanja o VIAC arbitražnom sudu

Ko odlučuje u VIAC-u ako sporazum ne određuje broj arbitara?

Prema članu 17 stav 2 Vienna Rules, Predsjedništvo odlučuje da li će predmet voditi jedan arbitar ili vijeće od tri arbitra. U obzir uzima složenost, vrijednost spora i interes za brzo i troškovno efikasno odlučivanje.

Da li je vijeće od tri arbitra automatski dva i po puta skuplje?

Član 44 stav 8 predviđa da su naknade arbitara za vijeće u pravilu dva i po puta veće od naknade za jednog arbitra. Ukupni troškovi uključuju i administrativne naknade, izdatke, PDV i troškove stranaka.

Šta se dešava ako stranka ne plati svoj dio predujma?

Pod uslovima člana 42 druga strana može uplatiti nedostajući dio. Arbitražni sud može naložiti naknadu, a neplaćanje može dovesti do obustave ili okončanja postupka u dijelu pogođenih zahtjeva.

Sljedeći korak

Treba prikupiti ugovor, arbitražnu klauzulu, korespondenciju i rokove. Zatim se može procijeniti da li su pregovor, osiguranje ili arbitraža u fokusu.