Odluka po pravičnosti u arbitraži: ovlaštenje stranaka prema § 603 ZPO

Odluka po pravičnosti u arbitraži nije prema austrijskom pravu automatski dopuštena. § 603 ZPO propisuje da arbitražni sud može odlučiti po pravičnosti samo ako su ga stranke izričito ovlastile. Zato su tekst arbitražnog sporazuma i stvarni dogovor stranaka važniji od općeg pozivanja na fer ili poslovno razumno rješenje.

Pitanje se često javlja kada ugovor obećava pravično, fleksibilno ili privredno razumno rješenje. Takve formulacije mogu imati različito značenje. One same po sebi ne zamjenjuju nužno primjenjivo pravo jasnim ovlaštenjem za odlučivanje po pravičnosti.

Ovaj članak objašnjava granicu iz § 603 ZPO, vezu s podnescima prema § 597 ZPO i dokumente koji su potrebni za pouzdanu provjeru. U središtu je pitanje da li postoji izričito ovlaštenje i koliko ono obuhvata.

Šta § 603 ZPO propisuje za odluku po pravičnosti

§ 603 stav 1 ZPO polazi od pravnih propisa ili pravnih pravila koja su stranke izabrale. Ako stranke izaberu pravo ili pravni poredak određene države, to se u pravilu odnosi na materijalno pravo te države, a ne automatski na njena koliziona pravila. Taj izbor je prva tačka provjere.

Ako stranke nisu odredile primjenjive propise ili pravila, § 603 stav 2 ZPO nalaže arbitražnom sudu da primijeni propise koje smatra primjerenim. To je zakonsko pravilo za određivanje mjerodavnog prava. Ono nije isto što i ovlaštenje da se bez pravnih pravila odlučuje samo prema osjećaju pravičnosti.

§ 603 stav 3 ZPO postavlja jasnu granicu: za odluku po pravičnosti potrebno je izričito ovlaštenje stranaka. Želja za pragmatičnim rješenjem ili opća klauzula o razumnosti zato se ne smije bez provjere tretirati kao takvo ovlaštenje.

Kada postoji izričito ovlaštenje stranaka

Ovlaštenje mora proizlaziti iz zajedničke izjave stranaka. Često se nalazi direktno u arbitražnoj klauzuli. Stranke mogu i kasnije jasno ugovoriti mjerilo odlučivanja. Nije presudan naslov klauzule, nego sadržaj izjave i njena veza s konkretnim sporom.

Klauzula koja govori o „pravu i pravičnosti“ može ukazivati na takvo ovlaštenje. Ipak, ne smije se čitati izolovano. Treba pregledati cijeli ugovor, institucionalna pravila, dodatke i pregovore kako bi se utvrdilo da li pravičnost zamjenjuje pravne propise ili samo usmjerava tumačenje izabranog prava.

Važan je i opseg. Da li ovlaštenje obuhvata sve ugovorne zahtjeve, samo visinu plaćanja ili tačno određeno pitanje prilagođavanja? Ovlaštenje za jednu računsku tačku ne treba bez dodatne osnove proširiti na cijeli spor.

Odvojiti mjerodavno pravo od pravičnosti

Izbor prava i ovlaštenje za pravičnost imaju različitu funkciju. Izbor prava određuje propise ili pravila koja uređuju spor. Izričito ovlaštenje za pravičnost otvara drugo mjerilo odlučivanja. Obje izjave mogu stajati u istoj arbitražnoj klauzuli, ali njihov odnos mora biti razumljiv.

Problemi nastaju kada jedna strana riječi „fer“, „razumno“ ili „poslovno smisleno“ shvati kao slobodu za odluku bez pravnih pravila. Isti pojmovi mogu opisivati i tumačenje unutar izabranog prava. Bez jasnog ovlaštenja odlučujuća je granica iz § 603 stav 3 ZPO.

Stranica o provjeri arbitražne klauzule zato ne obrađuje samo pitanje postoji li arbitraža. Mjerodavno pravo, mjerilo odlučivanja, procesna pravila i granice ovlaštenja pripadaju istoj provjeri.

Uloga § 597 ZPO u arbitražnom postupku

§ 597 ZPO uređuje tužbu i odgovor na tužbu. U roku koji su stranke ugovorile ili odredio arbitražni sud tužilac mora navesti zahtjev i činjenice na kojima se on zasniva. Tužena strana odgovara i može podnijeti ili označiti relevantne dokaze.

To je važno za pitanje pravičnosti jer se mjerilo odlučivanja ne može procijeniti odvojeno od predmeta koji je podnesen arbitražnom sudu. Stranke trebaju jasno označiti koji se zahtjevi rješavaju prema kojem mjerilu. Nejasan zahtjev, dopuna ili kasno uveden argument o pravičnosti mogu otežati utvrđivanje opsega.

§ 597 stav 2 ZPO u pravilu dopušta izmjene ili dopune tužbe i izlaganja, osim ako su stranke drugačije ugovorile ili arbitražni sud izmjenu odbije zbog zakašnjenja. To ne proširuje automatski ovlaštenje za pravičnost. Procesna dopuštenost i mjerilo odlučivanja ostaju odvojena pitanja.

Zašto odluka po pravičnosti nije nagodba

Odluka po pravičnosti je odluka arbitražnog suda na osnovu izričitog ovlaštenja stranaka. Nagodba se zasniva na dogovoru stranaka. Zato arbitražna odluka po dogovorenom tekstu traži drugačiju analizu od odluke donesene po pravičnosti.

Ni svako mirno vođenje postupka ne stvara ovlaštenje za pravičnost. Arbitražni sud može pomoći strankama da postignu dogovor ili pragmatično organizovati postupak, a da time ne promijeni mjerilo za kasniju odluku. Izjavu i zapisnik treba zato posebno provjeriti.

Postojeći članak o arbitražnom sporazumu kao procesnom ugovoru usmjeren je na volju stranaka. Kod klauzule o pravičnosti dodatno se provjerava koje su mjerilo odlučivanja stranke izričito otvorile.

Dokumenti potrebni za provjeru

Za početnu provjeru potrebni su potpuni arbitražni sporazum, glavni ugovor i svi dodaci. Treba prikupiti i primjenjiva arbitražna pravila, klauzulu o mjerodavnom pravu, jezik postupka i svako mjesto na kojem stranke opisuju mjerilo odlučivanja.

Ako postupak već traje, dodaju se zahtjev za arbitražu, tužba, odgovor, procesne odluke, zapisnici i relevantna komunikacija. Označite kada je neka strana prvi put spomenula pravičnost i da li je druga strana izričito pristala ili prigovorila.

Stranica o pripremi arbitražnog postupka uređuje zahtjeve, dokaze i rokove. Za vezu s austrijskim procesnim pravom važna je i tema o arbitražnom sudu i sjedištu. Povezani članak o sjedištu u Austriji predviđen je za objavu u portalu.

Česta pitanja o odluci po pravičnosti

Može li arbitražni sud uvijek odlučivati po pravičnosti?

Ne. § 603 stav 3 ZPO traži izričito ovlaštenje stranaka. Bez tog ovlaštenja primjenjuje se ugovoreno ili zakonski određeno mjerilo odlučivanja.

Da li je izraz „po pravu i pravičnosti“ sam po sebi dovoljan?

Izraz može ukazivati na ovlaštenje, ali se mora tumačiti u cjelini. Važni su potpuna klauzula, pregovori, arbitražna pravila i željeni opseg ovlaštenja.

Mogu li stranke proširiti ovlaštenje tokom arbitraže?

To zavisi od jasnog kasnijeg dogovora i procesne faze. Saglasnost obje strane, tačan opseg i uticaj na podneske treba dokumentovati.

Sljedeći korak

Treba prikupiti ugovor, arbitražnu klauzulu, korespondenciju i rokove. Zatim se može procijeniti da li su pregovor, osiguranje ili arbitraža u fokusu.